Lektor: Dejan Sredojević
Izbor muzike: Dušan Petrović
po motivima „Romana bez romana“ Jovana Sterije Popovića
prva premijera u sezoni 2014/2015.
502. premijera od osnivanja
Igraju: | ||
| Jovan Popović - gimnazijski profesor, dramski pisac | Marko Marković | |
| Gđa. Popović - Julija Nedeljković Popović, majka Jovanova | Tatjana Šanta | |
| G. Popović - Sterija Popović, otac Jovanov | David Tasić Daf | |
| Roman - pozorišni lik | Ninoslav Đorđević | |
| Doktor Rajić - varoški lekar | Branislav Jerković | |
| Stepanov - upravnik gimnazije | Srđan Aleksić | |
| Protađakon Vasilije - starešina bogoslovije | Bogomir Đorđević | |
| Gđa.Bogdanović - supruga advokata Bogdanovića | Ivana V. Jovanović | |
| Milica - učenica | Mia Simonović | |
| Dragica - učenica | Dragana Šuša | |
| Rada (Čimpeprič) - učenica | Jovana Belović | |
| Maksa (Roksanda, Načelnik) - učenik | Stefan Vukić | |
| Gavra (vojnik) - učenik | Peđa Marjanović | |
| Mitar (Diogen,Volšebnica) - učenik | Marko Savković | |
| Uroš (kaluđer, stražar) - učenik | Nemanja Bakić | |
| Aleksa - lokalni ludak | Dimitrije Aranđelović | |
| Pandur | Pero Stojančević | |
| Mali Roman | Nemanja Vujčić | |
| Gavra (vojnik) - učenik | Slaven Došlo | |
Reč pisca
Paradoksalni umetnički i privatni portret Jovana Sterije Popovića, kao i osobenosti njegovog Romana bez romana inspirisali su nastanak MiSterije, a da sam komad ipak nije biografska drama niti dramatizacija u klasičnom smislu te reči. Kao i delo svakog klasika, i Sterijino prikriva svoje nepoznate strane, koje se tokom vremena aktuelizuju kao moć samoobnavljanja tradicije. Jedna od njih tiče se dimenzije eksperimentisanja koju retko uzimamo u obzir prilikom čitanja ili gledanja Sterije. Skoro čitav njegov opus sačinjava niz zasebnih, uspelih i neuspelih eksperimenata koji ne samo su nadilazili teatarske mogućnosti njegovog doba, već, čini se, i ovog današnjeg.
Komad razmatra nekoliko pitanja, poput fenomena psihološke frustracije, te odnosa umetnosti i bolesti. Ono što je u životu nesreća i ograničenje, za poeziju je preduslov kreacije. U tom smislu, skoro da ne postoji primer dramskog klasika u evropskim razmerama poput Sterije, koji je bio toliko zadivljen i ujedno zaprepašten, bukvalno prestravljen teatrom, doživljavajući ga na jedan potpuno šizofren način: kao veliku, lekovitu mogućnost kreacije, ali i kao svakovrsnu opasnost, pre svega po ljude koji se njime bave i njihovu najbližu okolinu.
Tako se došlo do centralne teme komada, o mašti ne samo kao psihološkoj, već i materijalnoj, opipljivoj sili koja oblikuje živote ljudi i njihove odnose, oličenoj u fantastičnom liku Romana. Takav pristup osvetlio je tokom nastanka MiSterije Sterijin lik na potpuno nov način, u za naše okolnosti prilično neobičnoj formi drame “magije” i “čudesa”, za koju verujem da je na tragu upravo onih eksperimentisanja kojima se i sam Sterija bavio tokom čitavog života.
Petar Grujičić
svetlo: Miloš Smiljić; ton: Branko Marić; izrada kostima: Dragana Gvardijan, Renata Terzić, Ljiljana Hari; šminka: Radmila Pekez; rekvizita: Dejan Vuković; dekor: Branislav Birvalski, Antun Lukić; izrada dekora: Slobodan Marić, Ivan Kusturin i k.g. Erika Vujić; šef scenske opreme: Nemanja Vukičević; tehničko vođstvo: Stipan Petreš
organizatori: Vesna Vranješ i Toplica Mandić