Milutin Bojić
Gospođa Olga

Izbor muzike: Gorčin Stojanović

druga premijera u sezoni 2013/14.
499. premijera od osnivanja


Igraju:
Advokat Novaković Saša Torlaković
Novakovićka, njegova žena Tatjana Šanta
Gidra, njihov sin Branislav Jerković
Olga Ristićka Ivana V. Jovanović
Vuka, njena kćerka Milica Mima Trifunović
Marija, služavka Milijana Makević Mirkov

Gospođa Olga se smatra najboljom srpskom građanskom dramom koja govori o rascepu porodice, a bavi se i razlozima tog rascepa. Iako je pisana 1914. godine ova drama zbog načina na koji tretira pitanja vlasti, novca, ljubavi i strasti jeste veoma aktuelna i zapravo je slika današnjice. Gospođa Olga je priča o novcu – bez kog se ne može i radi kog se pristaje na sve. U središtu priče je dekadentna porodica jednog beogradskog advokata u kojoj, zapravo, niko ne radi - advokat, njegova supruga, sin (nesvršeni student prava) i ćerka (koja živi u inostranstvu) – svi žive, već dvadeset godina, od novca očeve ljubavnice gospođe Olge. U momentu kada gospođa Olga odluči da uda svoju kćer za advokatovog sina, postavlja se pitanje da li su oni brat i sestra.

 

Reč reditelja

Milutin Bojić nije poživeo dovoljno dugo da ga se dominirajuća srpska pozorišna kultura ne bi lako odrekla, ta kultura svodivosti na očigledno, taj amalgam sentimentalizma i groteske kao zamene za istinsku veličinu tragičkog i punu dubinu komičkog.
Gospođa Olga, to je naš Ibzen, naš Strindberg i naš Čehov, posve u dosluhu sa svojim dobom, sa dolazećim vekom, sa Modernom i modernizmom, sa onim tokovima dramske poezije koji se obraćaju unutarnjem u čoveku, ne lišavajući se razumevanja trenutka, to će reći: vremena i prostora u kome nastaju.
Gospođa Olga, nadalje, jeste građanski komad u sredini koja, stalno i iznova, obnavlja i uništava duh građanskog života, onog što je u tom životu mračno i nedokučivo, kao i onog što je lako i lepo. Licemerje kao njegov osnov, igre moći, dominacije i submisivnosti kao ključni način i tok tog življenja u senci ljubavi, tajnih strasti i javnog ćudoređa – sve se to kod Bojića nahodi u tekstu precizno napisanih sukoba, jarkih i dvosimslenih, dakle: istinitih, karaktera i odnosa koji se kreću rubom izvesne građanske patologije, nekog surovog i strašnog sadejstva mračnog erosa i sveprisutnog thanatosa.
I gde drugo raditi taj komad nego u somborskom teatru? Jer, u ovoj se Kući, u ložama boje vina i štukaturama koje su savremenice Ibzena i Strindberga, u najgrađanskijem srpskom gradu,  ima govoriti o tim mračnim i lepim stvarima kakve su naša svakidašnja egzistencija, naše ljudske mogućnosti, htenja, osećanja.
Zahvaljujem se Ivani, Tanji, Milijani, Mariji, Saši i Banetu, a svakako ne na kraju, nego na samom početku, Biljani, na privilegiji da radim ovaj komad u ovom teatru u ovom gradu.

Gorčin Stojanović

NAGRADE

Nagrade sa 59. Sterijinog pozorja u Novom Sadu:

Sterijina nagrada za glumačko ostvarenje pripala je Ivani V. Jovanović za ulogu Olge Ristićke.
Sterijina nagrada za kostimografsko ostvarenje pripala je Lani Cvijanović.
Žiri je jednoglasno doneo odluku da nagradu Okruglog stola 59. Sterijinog pozorja za najbolju predstavu ravnopravno podele
GOSPOĐA OLGA Milutina Bojića u režiji Gorčina Stojanovića i KOŠTANA Borisava Stankovića u režiji Andraša Urbana, Narodnog pozorišta/Narodnog kazališta/Népszínház Subotica

64. Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine (u Subotici)
Nagrada za najboljeg glumca pripala je Branislavu Jerkoviću za ulogu Gidre.

23. Dani „Zorana Radmilovića“ u Zaječaru
Nagrada „Zoranov brk“ pripala je Branislavu Jerkoviću za ulogu Gidre.

sufler: Ninoslav Vranić; inspicijent: Zoran Vučković; svetlo: Miloš Smiljić, dizajn svetla: Stipan Petreš; ton: Branko Marić; izrada dekora: Đorđe Trnko, Slobodan Marić, Ivan Kusturin; izrada kostima: Dragana Gvardijan, Renata Terzić, Ljiljana Hari i k.g. Ljubica Miletić; šminka: Radmila Pekez; rekvizita: Dejan Vuković; dekor: Branislav Birvalski; šef scenske opreme: Nemanja Vukičević; tehničko vođstvo: Stipan Petreš
organizatori: Vesna Vranješ i Toplica Mandić