Uglješa Šajtinac
Lepet mojih plućnih krila

Kompozitor muzike i songova: Vlada Pejković

Scenski pokret: Damjan Kecojević

Dramaturg: Tijana Markovinović

Igraju:
Mihajlo Nikola Ivačkov
Kristina Jelena Galović
Danica Biljana Keskenović
Stanko Radoje Čupić
Branislava Ivana V. Jovanović
Dane Saša Torlaković

U dijalogu sa vremenom pa i već izgrađenom aurom mladog pisca angažovanog oko nedaća i dilema sopstvene generacije Uglješa Šajtinac sastavio je komad sačinjen od likova koji prototipski nalikuju realnim utvarama i tvrdog i bolnog sektora one srpske svakodnevice koju sve upadljivije neposredno doživljamo u komšiluku a sve posrednije preko medija. U trošnoj porodičnoj šemi koju ta svakodnevica ispunjava "tamnom supstancom" otac je fatalnim trenutkom obeleženi gubitnik bez pravog posla i punog očinskog poslanja, majka feminini kućni robot s peglom u jednoj i varjačom u drugoj ruci, a sin je njima takvima duboko povređeni "lik" okrenut naci-nasilju i merkantilnom aspektu narko poroka. Svet kakav je oko nas im, dakle, više nije dom, a ni dom im ni na šta smisleno ne liči, dok sve to ponajpre nalikuje na uglavnom pregledno scensko dejstvo sa somborskom licencom (Radoje čupić, Biljana Keskenović, Ivana V. Jovanović, Saša Torlaković), ponajviše ogledalski aktivno u doprinosu mladih aktera (Nikola Ivackov, Jelena Galović) sve do trenutka žanrovske transgresije u kojoj će do tada rušeno krenuti putem (ne)moguće, teatarski delatne vertikale.
Nesavršeno kao i ono čemu je posvećeno, ali sa energijom i žarom iskoraka u stvarno kao važno, u ono što nas se tiće makar da nije uvek ni celo ni lepo.

Izveštaj selektora 54. Sterijinog pozorja