Dobrica Ćosić
VALJEVSKA BOLNICA

Kruševačko pozorište

dramatizacija: Branislav Nedić
scenografija: Irena Kukrić
kostimografija: Lara Popović
scenski govor: Andrijana Videnović
scenski pokret: Vera Obradović
muzika: Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič - delovi 11. simfonije, G minor, opus 103
dizajn zvuka i tonski efekti: Stjepan Krušelj
dramaturg: Marko Krstić
organizator: Jovana Stojković

Igraju:
doktor Mihajlo Radić Marko Živić
Olga Katić Biljana Nikolić
Milena Katić Milica Tomašević
major Gavrilo Nebojša Vranić
Radojko, posilni Dejan Cicmilović
Miloje Dačić Nenad Stanojević
Tola Dačić Bojan Veljović
Bogdan Dragović Milan Popović
Doktor Simić Uroš Milojević
Doktor Paun Aleksić Matija Ristić
Doktor Hiršfeld Nikola Rakić
Dušanka, bolničarka Jelena Orlović
Ruška, bolničarka Marija Vidaković
prota Božidar, doktor Vinaver, sanitetski pukovnik Nikola Pantović
Nadežda Petrović Marija Knežević
vojvoda Živojin Mišić Milija Vuković
Rista, ranjenik Predrag Milenković
Sibin, ranjenik Bogdan Milojević
Veličko, ranjenik Momčilo Radosavljević

Reč reditelja

Šta bi mogao da kaže reditelj predstave "Valjevska bolnica", nastale po jednom od delova romana - sage "Vreme smrti" Dobrice Ćosića? Prvo, da prizna da se nikada ne bi usudio da bude Branislav Nedić, autor dramatizacije. Naći se razapet između moćne Ćosićeve literature, sadašnjeg životnog i teatarskog trenutka, ambicioznosti reditelja i ništa manje zahtevnosti nosioca glavne uloge Marka Živića, izuzetnog poznavaoca Ćosićevog opusa. Raditi verziju za verzijom dramatizacije, u uvek zakučastom rebusu pretakanja velike proze u pozorišno delo, a istovremeno kormilariti ogromnim, složenim i po segmentima nestabilnim tročlanim koprodukcijskim pozorišnim projektom i, bez lažne skromnosti, uspeti u svemu tome! To se reditelj nikada ne bi usudio! Drugo, da prizna reditelj, da je kao retko do sada, bio omogućen da se bavi svojim izvornim poslom - režijom. Produkcioni, organizacioni, tehnički, terminski, pa i finansijski problemi projekta bili su munjevito, tiho, mađioničarski izbalansirani i bezbolno rešavani, tako da se mnogobrojni autorski ansambl mogao potpuno posvetiti stvaranju predstave.
I najvažnije priznanje: od najveće bojazni na početku rada na projektu, a to je raznorodnost podele po iskustvu i afirmaciji, stavljanjem u istu procesno - kreativnu ravan bardova srpskog glumišta, iskusnih i darovitih članova kruševačkog anambla i mladih, neiskusnih jurišnika diplomaca i studenata Fakulteta dramskih umetnosti Priština - Zvečan, došlo je do amalgama, nuklearnog jezgra i izvora neiscrpne energije predstave "Valjevska bolnica". Ne priznajem više ništa! Čak ni to da sam zavoleo Kruševačko pozorište, to su stvari koje se ne priznaju i ne mešaju sa poslom! A to, da me niko ne tera da progovorim o temi, značaju, nacionalnoj emociji i metaforičnosti teme "Valjevska bolnice"?  - i to je logično! Predstava teži da dodirne visinu, snagu i značaj istorijskog zbivanja u danima Velikog srpskog pomora 1914. i 1915. godine. Da li uspeva u tome? Pa da pogledamo...

Slavenko Saletović