Kruševačko pozorište
dramatizacija: Branislav Nedić
scenografija: Irena Kukrić
kostimografija: Lara Popović
scenski govor: Andrijana Videnović
scenski pokret: Vera Obradović
muzika: Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič - delovi 11. simfonije, G minor, opus 103
dizajn zvuka i tonski efekti: Stjepan Krušelj
dramaturg: Marko Krstić
organizator: Jovana Stojković
Igraju: | ||
| doktor Mihajlo Radić | Marko Živić | |
| Olga Katić | Biljana Nikolić | |
| Milena Katić | Milica Tomašević | |
| major Gavrilo | Nebojša Vranić | |
| Radojko, posilni | Dejan Cicmilović | |
| Miloje Dačić | Nenad Stanojević | |
| Tola Dačić | Bojan Veljović | |
| Bogdan Dragović | Milan Popović | |
| Doktor Simić | Uroš Milojević | |
| Doktor Paun Aleksić | Matija Ristić | |
| Doktor Hiršfeld | Nikola Rakić | |
| Dušanka, bolničarka | Jelena Orlović | |
| Ruška, bolničarka | Marija Vidaković | |
| prota Božidar, doktor Vinaver, sanitetski pukovnik | Nikola Pantović | |
| Nadežda Petrović | Marija Knežević | |
| vojvoda Živojin Mišić | Milija Vuković | |
| Rista, ranjenik | Predrag Milenković | |
| Sibin, ranjenik | Bogdan Milojević | |
| Veličko, ranjenik | Momčilo Radosavljević | |
Reč reditelja
Šta bi mogao da kaže reditelj predstave "Valjevska bolnica", nastale po jednom od delova romana - sage "Vreme smrti" Dobrice Ćosića? Prvo, da prizna da se nikada ne bi usudio da bude Branislav Nedić, autor dramatizacije. Naći se razapet između moćne Ćosićeve literature, sadašnjeg životnog i teatarskog trenutka, ambicioznosti reditelja i ništa manje zahtevnosti nosioca glavne uloge Marka Živića, izuzetnog poznavaoca Ćosićevog opusa. Raditi verziju za verzijom dramatizacije, u uvek zakučastom rebusu pretakanja velike proze u pozorišno delo, a istovremeno kormilariti ogromnim, složenim i po segmentima nestabilnim tročlanim koprodukcijskim pozorišnim projektom i, bez lažne skromnosti, uspeti u svemu tome! To se reditelj nikada ne bi usudio! Drugo, da prizna reditelj, da je kao retko do sada, bio omogućen da se bavi svojim izvornim poslom - režijom. Produkcioni, organizacioni, tehnički, terminski, pa i finansijski problemi projekta bili su munjevito, tiho, mađioničarski izbalansirani i bezbolno rešavani, tako da se mnogobrojni autorski ansambl mogao potpuno posvetiti stvaranju predstave.
I najvažnije priznanje: od najveće bojazni na početku rada na projektu, a to je raznorodnost podele po iskustvu i afirmaciji, stavljanjem u istu procesno - kreativnu ravan bardova srpskog glumišta, iskusnih i darovitih članova kruševačkog anambla i mladih, neiskusnih jurišnika diplomaca i studenata Fakulteta dramskih umetnosti Priština - Zvečan, došlo je do amalgama, nuklearnog jezgra i izvora neiscrpne energije predstave "Valjevska bolnica". Ne priznajem više ništa! Čak ni to da sam zavoleo Kruševačko pozorište, to su stvari koje se ne priznaju i ne mešaju sa poslom! A to, da me niko ne tera da progovorim o temi, značaju, nacionalnoj emociji i metaforičnosti teme "Valjevska bolnice"? - i to je logično! Predstava teži da dodirne visinu, snagu i značaj istorijskog zbivanja u danima Velikog srpskog pomora 1914. i 1915. godine. Da li uspeva u tome? Pa da pogledamo...
Slavenko Saletović